Melissa, stidljiva kemija, na kalifornijskom sveučilištu u Davisu, od 5. razreda bavi se aknama. Dugo je izbjegavala kamere i šminku i željna je prevladati samosvijest. Fotografija: http://www.michaelmasser.co.uk
(glazba za gitaru)
Zovem se Melissa i diplomirala sam kemiju na UC Davis.
Smiješno je jer me gomila ljudi pitala
o tome kako je biti trojka,
ali to je kao da imate brata ili sestru
slučajno ti je rođendan (smijeh).
S aknama sam se počela baviti kad sam bila u petom razredu.
Nije mi se svidjelo da me slikaju ili tako nešto
a ja sam već bio prilično sramežljiv.
Sjećam se da me tata ošišao gdje sam dobila šiške
i nekako mi je to uspjelo izazvati akne na čelu
i sad mi je to zapravo centralizirano, kao ovdje.
Često se danima ne šminkam
pošto mi je lice tako masno,
ponekad se samo nekako razmaže.
Tako da osjećam da na kraju dana izgledam grozno
i bolje je da ga nisam stavio.
Budući da za početak nisam baš društven
nekako me još više ometa.
Tada sam stvarno samosvjestan, kao,
oh, ne izgledam tako dobro.
Ne bih trebao biti ovdje.
Nisam baš ni s kim izlazio.
Dok ne prihvatim da izgledam dobro,
Ne mogu prihvatiti da netko drugi misli da izgledam dobro.
Viđam ljude s aknama, ali ponekad se jednostavno čini
samo patiš sam.
Svaki dan na svoj način veliki je događaj
i znati kako pravilno izraditi svu šminku
mogao bi samo poboljšati svaki dan.
Nadam se, jednog dana kad mi netko kaže da dobro izgledam,
Ja im vjerujem.
(glazba za gitaru)
(swoosh zvuk)